„…Stare slave djedovino…
Višednevna priprava stanovnika Gacke doline za proslavu zaštitnika Gacke doline i Otočca doživljava svoj vrhunac u srijedu, 20. siječnja na blagdan sv. Fabijana i Sebastijana.
Moram primijetit da se bar s moje strane svečanost toga dana mogla osjetiti i u zraku usprkos magli koja je zavila u bijelo naš grad, zvonik župne crkve i visoke jele u gradskom parku. Sve nas je „zaskočio“ poziv sa porukom :„Kardinal je na Poljicima!“ Svi smo požurili na parkiralište ispred crkve gdje ćemo dočekati Kardinala. Na parkiralištu su već stajali postrojeni vatrogasci, limena glazba DVD-a,
predstavnici svjetovnih vlasti, folklorna društva i mnoštvo vjernika.
Kardinal izlazi iz auta i dočekuje ga gromoglasan pljesak, glazba i zvuk zvona s nekad ranjenog zvonika koji Kardinalova prethodnika kardinala Kuharića ratne '92. nije mogao pozdraviti jer je bio „privremeno nijem“. Kažem „privremeno nijem“ jer dobro uvijek pobjeđuje zlo i radosti zvuk uvijek pobjeđuje tamni muk.
Dok ovako dočekujemo Kardinala ne mogu se oteti dojmu i pomisliti na to kako su Otočani u 15. stoljeću ispred katedrale sv. Mikule (Nikole) dočekivali svoje biskupe, Blaža, Ivana, Vinka, Petra…
Slijedi pozdravni govor Župnika, Gradonačelnika i recitacija djevojčice Eme Šimatović koja je izmamila suze radosnice na lica okupljenih vjernika.
Ulazimo u crkvu. Kardinala prati naš biskup Bogović sa svojim narodom i svi idemo prema glavnom oltaru gdje je pripravljeno klecalo. Trenutak sabranosti i molitve. Kardinal Svete Rimske Crkve moli na mjestu na kojem molim i ja, i moja baka i svaki vjernik naše doline. Moli na istom mjestu na kojem je u travnju 1992. godine kardinal Kuharić širio ruke na molitvu prema otvorenom plavom nebu i molio od Gospodina utjehu za ranjeni narod.
Polako pristižu i ostali biskupi i svećenici Riječke metropolije. Naroda je sve više. Počinje formacija svečane procesije.
Na čelu procesije križ. Križ koji je tijekom ovih 550 godina bio ne samo na čelu svake crkvene svečanosti već i na čelu svakoga vjernika Gacke doline.
Procesija kreće od župnog dvora prema središtu parka. Kardinal s biskupima i svećenicima izlazi iz župnog dvora i blagoslivlja okupljeno mnoštvo.
U parku nas dočekuje drvored vitkih jela okovanih ledom. I priroda slavi. Ma slavi ona, za razliku od nas, svaki dan svoga Stvoritelja, ali danas na zaista poseban način.
Od središta parka izlazimo na glavnu cestu. Procesiju prati zvuk zvona, limena glazba i pobožna pjesma naroda. Tiskovni mediji nazivaju ovu procesiju „veličanstvenom“.
Ulazimo u crkvu a crkva već popunjena ljudima. Zidove crkve miluje splet orgulje i glasova koji zahvaljuju Gospodinu na daru naših zaštitnika.
Uzoritom Kardinalu dobrodošlicu izriče i biskup Mile Bogović. Biskup Bogović svoje obraćanje započima riječima iz bule pape Pia II. Koji mjesto Otočac podiže na razinu grada i urešava ga naslovom i znakovima grada te mu za vječna vremena podjeljuje naslov Grada Otočca kako bi se to neizbrisivo ugradilo u sjećanje svih koji ovdje borave. Crkvu sv. Nikole sa trgom podiže na rang katedrale i tim činom uspostavljena je Otočka biskupija koja se protezala u granicama današnjeg Otočkog dekanata.
Biskup Bogović recitirajući Vjerovanje na staroslavenskom na tren vraća među ove zidine duh glagoljaške baštine koja je stoljećima brujala i bila pisana u otočkom kraju. U propovijedi kardinal Bozanić naglašava da: „Povijest Crkve na ovom području tumači i povijest hoda ovoga naroda. Biskupska sjedišta u Lici, nasuprot svim burama i olujama, govore o povijesnoj potrebi za crkvenim uporištima". Napomenuo je kako je novi ustroj Crkve u Lici na početku trećeg tisućljeća postao moguć zahvaljujući i uspostavi hrvatske države.
Kardinal je zatim podsjetio na ulogu mučenika sv. Sebastijana i Fabijana, istaknuvši neprolaznu vrijednost njihovih svjedočanstava. "Povijest Crkve, mučenička je povijest od prvih stoljeća sve do mučenika iz doba komunizma, kao i onih iz Domovinskog rata, među kojima se posebno ističe blaženi Alojzije Stepinac, kardinal i nadbiskup zagrebački. Pravedno je stoga, uvijek sve više otkrivati značenje mučeništva za naš kršćanski život", istaknuo je kardinal Bozanić. Na kraju propovijedi Kardinal je apelirao na naše kršćanske savjesti : "Vratimo molitvu u naše obitelji. Vratimo Boga u naše planove, jer bez Njega ne možemo učiniti ništa što će biti trajno i prožeto blagoslovom. Gdje je molitva tu je i blagoslov".
Na kraju svečanog misnog slavlja župnik i generalni vikar Tomislav Šporčić Kardinalu i biskupima riječke metropolije poklanja odljev drevnog pečata biskupa Petra Andreisa de Dalmate koji je bio biskup grada Otočca i Gacke doline od 1520. – 1530. godine. Kardinal Bozanić mons. Šporčiću uzvraća pokonom medalje bl. Alojzija Stepinca i Augustina Kažotića, a biskupu Bogoviću daruje materijalnu pomoć Zagrebačke nadbiskupije poplavljenim područjima Kosinja u iznosu od 50 tisuća kuna. Gradonačelnik Mario Barković Kardinalu poklanja sliku jednog od izvora Gacke. Slavlje je završilo Te Deum – om i himnom domovine.
Tekst: Žakn z Otočci
Foto: Goran Sekula